Svoj vjerojatno najpoznatiji komad, zasnovan na grčkoj tragediji, francuski dramatičar Jean Anouilh napisao je usred njemačke okupacije Pariza (1942.), a pripada tzv. 'crnim komadima', kako ih je, zbog tematike, nazivao sam autor.
Radnja drame slična je Sofoklovoj 'Antigoni'. Dakle, nakon bitke za Tebu, oba Antigonina brata, Eteoklo i Polinik, su mrtvi, a Kreont koji je postao kralj odlučuje da će Eteoklo imati počasni sprovod dok će Polinikovo tijelo biti ostavljeno izvan gradskih zidina, bez ukopa, kao hrana strvinarima. Antigona odbija prihvatiti takvu odluku i sama odlazi pokopati brata, no biva uhićena i odvedena pred Kreonta. Kreont joj taži olakotne okolnosti jer je zaručena za njegovoga sina Hemona. Na kraju Antigona počini samoubojstvo.
Anouilheva Antigona razlikuje se od Sofoklove po tome što Antigona iz Anouilheve drame ne izabire herojsku smrt umjesto života već odbija život kao potpuno besmislen, bez prava izbora. Anouilh je iz drame izbacio lik slijepog proroka Tiresije, zamijenio kor i korske pjesme samo s jednim likom koji ima funkciju kora, te je prebacio na lik dadilje koja se brine za Antigonu i Izmenu.
Redatelj pulske izvedbe Božidar Smiljanić Anouilhovu je 'Antigonu' odlučio još više osuvremeniti. On je posve izbacio Kor te je njegovu ulogu preuzeo razglas, lik Paža koji stalno prati Kreonta pretvorio je u lik Pobočnika, napravior neke izmjene u tekstu, a trajanje predstave je skraćeno s dva sata na 80 minuta.
'Antigona' je praizvedena je 6. veljače 1944. godine u Parizu uz nacističku cenzuru. Motiv Antigoninog odbijanja poslušnosti autoritetu koji završava tragičnom smrću povezuje se s francuskim otporom nacizmu.
Britanska premijera dogodila se tri godine kasnije u londonskome Old Vicu, tj. 10. veljače 1949. Tadašnji umjetnički voditelj, Laurence Olivier, također je i glumio u predstavi - ulogu Kora, dok je ulogu Antigone igrala Vivien Leigh.